Podjela prema iscrpljujućim svojstvima biljke, odnosno prema njenoj potrošnji hranljivih materija, ne odnosi se na sve hranljive materije koje su prisutne u tlu, već prvenstveno na potrošnju azota. One biljke koje imaju malu potrebu za dušikom nazivaju se niskim hranilicama jer uklanjaju samo malu količinu dušika iz vrtnog tla. Biljke koje konzumiraju srednje količine nazivaju se srednje hranilice. Biljke - posebno povrće - sa veoma visokim zahtevom za azotom su takozvane teške hranilice.
Šta treba uzeti u obzir za one koji teže jedu?
Prilikom uzgoja povrća lako se može desiti da se zemljište nakon kratkog vremena jako iscrpi. Pogotovo ako se uvijek isto povrće uzgaja na gredici i ako je riječ o vrstama koje imaju vrlo velike potrebe za hranjivim tvarima. Ovaj fenomen se naziva i zamor tla i dovodi do
- prinosi opadaju iako su biljke zdrave
- razvoj biljaka je veoma ograničen (loš)
- dolazi do nedostatka nutrijenata
- štetočine i bolesti se mogu širiti
Iz tog razloga važno je reći zbogom monokulturi i nasumičnom uzgoju u vlastitoj bašti i saditi povrće prema plodoredu i mješovitoj kulturi. Da biste napravili razuman plan za povrtnu parcelu, trebalo bi da znate koje biljke imaju veoma visoku potrebu za azotom, tj. teški su hranitelji.
Azot kao nutrijent u bašti
Azot se često naziva „motorom rasta“. Dušik je nutrijent koji ima najveći uticaj na rast biljaka. Naravno, preduslov je da i ostali neophodni nutrijenti budu dostupni u dovoljnim količinama. Dušik je uključen u izgradnju biljne strukture (u proteinima) i hlorofila. Zbog toga biljke koje su dobro opskrbljene dušikom izgledaju zelenije. Također rastu brže i razvijaju više listova i grana nego biljke koje se loše brinu. Teške hranilice u gredicama ili povrtnjacima posebno zahtevaju relativno velike količine azota, zbog čega je tlo obično potrebno pođubriti ili pripremiti.
Jako povrće
Povrće koje se jako konzumira može se podijeliti u različite grupe. Neke porodice biljaka imaju mnogo teških hranilica. Prijelaz između teških i srednjih hranilica je fluidan, zbog čega se u nekim listama biljke koje se nalaze u prijelaznoj zoni računaju kao teške hranilice, a u drugima kao srednje hranilice. Biljke koje preferiraju visok nivo hranljivih materija u tlu uključuju:
Porodica Cruciferous – Brassiacaceae
Rod kupus (Brassica) se nalazi među biljkama krstaša. Mnoge važne kultivisane biljke u bašti (i na polju) pripadaju ovom rodu. Gotovo sve vrste kupusa su teške hranilice, sa izuzetkom kelja, repe i kelerabe, koji su srednje hranivi.
- Cvjetača (Brassica oleracea var. botrytis)
- Brokoli (Brassica oleracea var. italica)
- kineski kupus (Brassica rapa subsp. pekinensis)
- Romanesco (Brassica oleracea var. botrytis)
- Crveni kupus (Brassica oleracea convar. capitata)
- Krulje (Brassica oleracea var. gemmifera)
- Šiljasti kupus (Brassica oleracea var. capitata f. alba)
- Beli kupus (Brassica oleracea convar. capitata var. alba)
- Savojski kupus (Brassica oleracea convar. capitata var. sabauda)
Pored različitih vrsta kupusa, tu je i drugo povrće krstaša:
- Repa kao što je jesenja i majska repa (Brassica rapa var.)
- Rotkvica i rotkvica (Raphanus sativus var.)
- Arugula (Eruca vesicaria)
Porodica noćurka – Solanaceae
Neke poznate biljke velebilja takođe zahtevaju visok sadržaj hranljivih materija:
- Patlidžan (Solanum melongena)
- Krompir (Solanum tuberosum)
- Paprika, feferoni i čili (capsicum)
- Duvan (Nicotiana)
- Rajčica (Solanum lycopersicum)
Porodica bundeva – Curcubitaceae
Sa porodicom bundeva lako je razumeti da je biljkama potreban visok nivo hranljivih materija u zemljištu. Na kraju krajeva, biljke moraju uložiti ogromnu energiju u izgradnju svojih velikih plodova u vrlo kratkom vremenskom periodu.
- Cucumis (Cucumis sativus)
- Pumpkin (Cucurbita var.)
- Dinje kao što su mošus (Cucumis melo) i lubenice (Citrullus lanatus)
- Tikvice (Cucurbita pepo subsp. pepo convar. giromontiina)
Cvekla – Beta
Cvekla pripada porodici lisičjih repova. Cvekla nije vezana samo za šećernu repu, već i za blitvu, čega neki baštovani na prvi pogled možda nisu ni svesni.
- Blitva (Beta vulgaris subsp. vulgaris)
- Cvekla (Beta vulgaris subsp. vulgaris)
- Šećerna repa (Beta vulgaris subsp. vulgaris)
Drugo povrće koje se hrabro hrani
- Artičoka (Cynara cardunculus) – porodica tratinčica (Asteraceae)
- Pravi spanać (Spinacia oleracea) – porodica lisičjih repova (Amaranthaceae)
- Poriluk (Allium ampeloprasum) – porodica Allium (Allioideae)
- Mrkva (Daucus) – Umbelliferous biljke (Apiaceae)
- novozelandski spanać (Tetragonia tetragonioides) – biljka leda (Aizoaceae)
- Rabarbara (Rheum rhabarbarum) – porodica Knotweed (Polygonaceae)
- Celery (Apium) – Umbelliferae (Aspiaceae)
- Špargle (Asparagus officinalis) – Porodica šparoga (Asparagaceae)
- Suncokret (Helianthus annuus) – porodica tratinčica (Asteraceae)
- Kukuruz slatki (Zea mays) – slatke trave (Poaceae)
Local loy alty heavy eaters
Biljke koje veoma troše u povrtnjaku takođe uključuju:
- Jagode
- rabarbara
- Špargle
- Voćke
- Cveće: krizanteme, geranijumi
Ove biljke se uzgajaju višegodišnje u većini vrtova i mogu se držati na istom krevetu nekoliko godina. Da bi pronašli odgovarajući nivo hranljivih materija u tlu, mora im se obezbediti dovoljno komposta, stajnjaka (povrće) ili brašna od rogova. Jagode obično mijenjaju lokaciju svake tri godine.
Priprema tla
Ako se na povrtnjaku uzgajaju uglavnom teške hranilice, potrebno je u prethodnoj godini primijeniti zeleno gnojivo, kompost ili stajsko gnojivo. U proljeće se dodaje još jedan dio zrelog komposta. Ovo treba da bude jako sitno mrvičasto (najbolje je prethodno prosijati). Za teške hranilice koriste se sljedeća gnojiva:
-
paradajz Jesen (prethodna godina): kravlji, konjski, pileći (prekompostiran), 2 lopate po m²
- alternativno kompost (od 1-2 godine) plus brašno od rogova ili strugotine od rogova (sadrže 14% dušika)
- fin, trogodišnji kompost u proleće
Ali budite oprezni, neke biljke za koje se zna da su teške hranilice ne mogu tolerisati svježi stajnjak na krevetu. To uključuje i šargarepu (postaje „nogaste“), celer i praziluk takođe trpe. U ovom slučaju, bolje ih je uzgajati na slaboj gredici. Ovaj problem se ne javlja kod kompostiranog stajnjaka ili komposta (koji se čuva oko godinu dana).
Savjet:
Neki baštovani se takođe zaklinju u đubrenje stajnjakom od koprive nekoliko puta tokom vegetacije.
Stajski stajnjak ili kompost?
Uobičajena zabluda je vjerovanje da se kompost može koristiti kao alternativa stajnjaku. Ova dva đubriva se ne smeju u potpunosti izjednačavati jer
- Kompost je čisto humusno gnojivo
- samo poboljšavam tlo
- ne postoji uporediv dobavljač azota sa stabilnim stajnjakom
Savjet:
Budite oprezni sa svježim stajnjakom! Neke vrste sadrže sastojke koji "spaljuju" biljke. Stoga koristite samo začinjen stajnjak ili ga unesite u tlo u jesen kako bi se ovi neželjeni sastojci mogli razgraditi.
Kada i koliko gnojiti?
Organska đubriva kao što su stajnjak ili kompost prvo moraju osloboditi dušik koji sadrže. U jesen bi trebalo da se ukopavaju u zemlju. I: nije svaki stajski stajnjak isti. Budući da se konjski gnoj zapravo sastoji samo od kontaminirane slame, sadrži mnogo manje dušika od kravljeg ili svinjskog gnojiva. Mineralna đubriva su obično rastvorljiva u vodi. Hranjive tvari se oslobađaju vrlo brzo i odmah su dostupne. Malu porciju ovih đubriva treba primeniti nekoliko puta na početku vegetacije kako biljke ne bi bile prekomerno snabdevene i podzemne vode bile nepotrebno zagađene.
- Stajsko đubrivo: oko 2-3 kg konjskog ili 1 kg svinjskog stajnjaka po kvadratnom metru
- Kompost: 1-3 kg po kvadratnom metru, jesen ili proljeće
- Strugotine od rogova ili brašno od rogova: prema uputama
- Mineralno đubrivo: prema uputstvu (maksimalno 10-15 g po kvadratnom metru)
Takođe obratite pažnju na plodored
Vrste povrća se takođe moraju sortirati prema porodici biljaka za sledeći usev! Biljke iz iste porodice treba ponovo saditi na istu gredicu najranije nakon tri godine (bolje nakon četiri do šest). Ovo uključuje:
- Kišobransko povrće: komorač, kopar, celer, šargarepa, celer, pastrnjak
- Porodica ledenih trava: novozelandski spanać
- Trave: kukuruz, raž
- Astrološka porodica: artičoka, cikorija, endivija, skoro sve vrste zelene salate
- Kruciferno povrće: rotkvice, rotkvice, kupus, senf, hren, keleraba
- Porodica bundeva: bundeva, krastavac, dinja, tikvice
- Porodica ljiljana: praziluk, vlasac, beli luk, luk
- Porodica noćurka: paradajz, biber, patlidžan, krompir
- Leptiri: grašak, pasulj
Savjet:
Teške hranilice se obično mogu kombinovati sa biljkama srednjeg hranjenja. Kombinaciju sa slabim jedcima treba izbegavati!
Zaključak
Pored nekih voćaka, teške hranilice uključuju mnoge vrste kupusa. Biljke povrća koje daju veoma velike plodove u vrlo kratkom vremenskom periodu takođe generalno zahtevaju mnogo hranljivih materija. U ovu grupu spadaju krastavci, bundeve i dinje. Formiranje podzemnih, debelih gomolja kao što su rotkvice, repa i šargarepa zahtijevaju visoke koncentracije hranjivih tvari u tlu. Mnoge poznate biljke velebilja kao što su krompir, paradajz i paprika su takođe teški hranitelji. Kada su u pitanju hranljive materije za one koji jedu, najbitniji je azot, koji bi trebalo da se unese u zemljište u jesen preko stajskog stajnjaka.
