Slatki plodovi bavarske smokve 'Violetta'® su teški do 100 grama i sadrže mnogo vrijednih vitamina i minerala. Za razliku od mnogih drugih vrsta i sorti smokava, ova posebna sorta je u određenoj mjeri otporna na zaštićenoj lokaciji i dobro upakovana. Međutim, lako se može uzgajati iu dovoljno velikoj posudi - na primjer na balkonu ili terasi.
Koliko je bavarska smokva 'Violetta'® zaista otporna na mraz?
Kada je u pitanju zimska otpornost, postoje vrlo kontradiktorne izjave o bavarskoj smokvi 'Violetta'®. Neke baštenske radnje opisuju je kao „jednu od rijetkih izdržljivih smokava“, a postoje i tvrdnje da je biljka apsolutno otporna na mraz na temperaturama do minus 20 °C. Naime, bavarska smokva 'Violetta'® je znatno manje osjetljiva na mraz od ostalih vrsta smokava, ali jeste i ostaje mediteranska biljka - zbog čega njena zimska otpornost nije apsolutna, već samo relativna. Sadnja ove vrste smokava preporučuje se samo za regione sa blagim zimama, kao što su nemački vinogradarski regioni. Međutim, biljka ne podnosi oštre, snježne zime, koje su tipične za neke oblasti Njemačke.
Bavarska smokva koja prezimljuje 'Violetta'®
Bavarska smokva 'Violetta'® se smatra relativno robusnom, ali to se odnosi samo na starije primjerke. Mlada stabla smokve su, s druge strane, još uvijek vrlo osjetljiva, pa se njihova sadnja, čak i u krajevima s blagim zimama, preporučuje tek kada napune najmanje tri godine. Što je bavarska smokva 'Violetta'® mlađa, specifična zimska zaštita mora biti sveobuhvatnija. S druge strane, stariji, afirmisani primjerci mogu podnijeti temperature i do minus deset stepeni Celzijusa, sve dok postoji samo kratkotrajni mraz, a ne trajni mraz. Zasađene smokve se mogu zaštititi od hladnoće na sljedeće načine:
- Mulčiranje površine korijena lišćem i/ili slamom (debljine najmanje 50 centimetara)
- Omotajte nadzemne dijelove biljke jelovim granama ili runom
- potpuno zamatanje od temperatura ispod minus deset stepeni Celzijusa
- Spakujte biljke u saksiji kako je opisano kada su temperature oko tačke smrzavanja
- Međutim, preporučuje se skladištenje i zimovanje bez mraza
Budući da je bavarska smokva 'Violetta'® listopadno i listopadno drvo, prezimljavanje bez mraza može se obaviti iu mračnim prostorijama (npr. podrum). Temperature tamo su idealno između dva i pet stepeni Celzijusa. Ni u kom slučaju ne bi trebalo da bude toplije od deset stepeni Celzijusa, inače će se biljka probuditi iz hibernacije i oslabiti.
Savjet:
Što je starija bavarska smokva 'Violetta'®, manje je osjetljiva na mraz. Takođe možete donekle očvrsnuti biljku tako što ćete je svake godine u jesen ostaviti malo duže napolju i ponovo je izbaciti ranije u proleće. U svakom slučaju, zimovanje bi trebalo da bude što kraće. Vremenom se biljka navikne na niže temperature. Međutim, ne preporučuje se sadnja u toplom dnevnom boravku, jer to slabi biljku i može ometati sazrijevanje plodova.
Čuvanje kao biljka u saksiji
Bavarska smokva 'Violetta'® se bez problema može uzgajati u kontejneru. Kako biste osigurali da biljka napreduje i da možete očekivati ukusnu berbu, slijedite sljedeća uputstva:
- široka i duboka sadilica, formira se što više i dugačkih korena
- supstrat bogat hranljivim materijama i redovno đubrenje
- dobra drenaža da se izbjegne zalijevanje
- Zemlja za sadnju ne sme da se osuši, inače će plodovi opasti
- Zasjeniti sadnice ako je moguće kako bi se izbjeglo pregrijavanje
- mali mraz se toleriše kratko, ali ne i trajni mraz
Savjet:
Bavarsku smokvu 'Violetta'® takođe možete zakopati na odgovarajućem mestu u bašti koristeći njenu sadilicu - koja je naravno dovoljno velika i ima drenažne rupe na dnu saksije. Ovo ima prednost da možete brzo iskopati biljku kada nastupi zima i premjestiti je u pogodnije zimovnike.
Lokacija
Idealna lokacija je
- toplo
- sunčano
- zaklonjeno od vjetra
S obzirom na ovaj opis, kultivacija ispred zida okrenutog prema jugu je posebno preporučljiva, ali problem je što može vrlo brzo postati prevruće za 'Violettu'®. Uvjerite se da je područje korijena ili posuda u sjeni i da je biljka dovoljno zalijevana. Uglavnom, važi pravilo da što je smokva sunčanija to je češće treba zalijevati.
Savjet:
Postavite velikodušnu barijeru za korijen kada sadite bavarsku smokvu 'Violetta'®. Time se sprječava slobodan rast korijena i na taj način se osigurava da se stablo smokve može ponovo iskopati s netaknutom podlogom ako je potrebno i premjestiti na drugu lokaciju. Osim toga, neobuzdani rast korijena ometa razvoj plodova.
Substrat
Kao i sve smokve, i Ficus carica, kako se bavarska smokva 'Violetta'® botanički ispravno naziva, zahtijeva propusno, rastresito i hranljivim materijama tlo. Normalno, humusno bogato baštensko zemljište je sasvim dovoljno za zasađene primerke, sve dok je tlo oplemenjeno zrelim kompostom i strugotinama od rogova. Tla koja sadrže glinu su, s druge strane, preteška i treba ih razrahliti (na primjer obilno obogaćivanjem pijeskom, gornjim slojem zemlje i kompostom). S druge strane, pješčana tla su previše siromašna nutrijentima i trebalo bi ih poboljšati s puno komposta i gornjeg sloja zemlje. Uzorci uzgojeni u saksijama vrlo dobro uspijevaju u dobrom, hranljivom i rastresitom tlu za saksije ili balkonske biljke. Poseban supstrat za bobičasto drveće je takođe dobro prikladan.
Pouring
Smokva poput bavarske smokve 'Violetta'® treba puno vode, posebno tokom ljetnih mjeseci. Posebno kod uzoraka iz kontejnera, važno je izbjeći isušivanje supstrata, inače će nezreli plodovi ispasti. Zato zalijevajte redovno i obilno, uz dobru drenažu koja odmah odvodi višak vode i tako izbjegava zalijevanje koje je opasno za biljku. Međutim, voda koja je procurila ne bi trebala ostati u tanjuriću, već je treba ukloniti što je prije moguće. Bavarsku smokvu 'Violetta'® najbolje je zalijevati nakon prstnog testa (podloga je još uvijek suva oko pet centimetara dubine kada u nju zabijete kažiprst) i temeljito. Koristite ustajalu, mlaku vodu iz slavine ili sakupljenu kišnicu.
Oplodi
Bavarska smokva 'Violetta'® ne samo da je žedna, već je i veoma gladna. Redovno đubrenje je stoga izuzetno važno, iako bi za posađene primerke trebalo da koristite organsko đubrivo kao što je kompost, stajnjak i/ili strugotine od rogova. Alternativno, i za smokve koje se uzgajaju u saksijama, veoma je pogodno i đubrivo bobičastog voća. Najbolje je biljku jednom u martu, jednom u maju i jednom u julu snabdjeti odgovarajućim sporooslobađajućim đubrivom, kako bi bila optimalno snabdjevena svim potrebnim hranjivim tvarima. Međutim, zasađeni Ficus carica više ne treba gnojiti kasnije od kraja jula, inače mladi izdanci više neće moći sazreti prije zime i stoga je biljka posebno podložna oštećenjima od mraza.
Savjet:
Bavarsku smokvu nakon đubrenja temeljno zalijte, jer se na taj način hranljive materije brže ispiru do mesta gde se apsorbuju: korena.
Rezanje
Kao i kod mnogih voćaka, redovno orezivanje ima smisla za bavarsku smokvu 'Violetta'®, jer ova mjera sprječava njeno starenje i ćelavost. Međutim, rezidba se može obaviti tek odmah nakon berbe, jer su plodovi već u jesen vezani za grane iz prethodne godine – pa bi rezidba u jesen ili proljeće uništila žetvu. Ovo pravilo se odnosi na smokve koje se uzgajaju na špalirima, kao i na smokve koje se uzgajaju u obliku grma ili drveta. Skratite izdanke na oko 20 centimetara i uklonite staro, oboljelo i mrtvo drvo. Ovo se uklanja blizu tla kako bi se napravio prostor za nove izdanke. Odmah nakon rezanja, dajte bavarskoj smokvi 'Violetta'® još jedno tečno đubrivo za bobice.
Bolesti i štetočine
Bolesti i štetočine se vrlo rijetko javljaju kod bavarske smokve 'Violetta'®. Problemi poput žutog lišća, slabog rasta izdanaka itd. obično nastaju zbog neadekvatne njege – posebno nepravilnog zalijevanja i/ili gnojidbe – ili prezimljavanja koja je previše hladna/pretopla. Vrlo rijetko i uglavnom kada se drži u zimskom vrtu, smokva može biti napadnuta od strane crvenog pauka, što je opet uzrokovano neadekvatnom njegom, a time i slabom biljkom.
