I pepelnica i peronospora su gljivične bolesti koje se u optimalnim uslovima brzo šire po bašti i mogu da zahvate gotovo sve korisne i ukrasne biljke. Budući da su spore gljivica koje izazivaju gljivicu izuzetno snažne i da je teško suzbiti gljivičnu infestaciju, potrebno je poduzeti što je moguće više preventivnih mjera kako bi se spriječilo izbijanje plijesni u vrtu.
Prepoznatljive karakteristike plijesni
Pepelnica (Erysiphaceae) je biljna bolest koju izazivaju gljive ascomycota i prvenstveno zahvaćaju listove biljaka, na primjer spore gljivica koje vjetar prenosi i talože na biljci i tamo se zalijepe. Spore tada klijaju, uzrokujući da listovi u početku budu prekriveni brašnasto bijelim premazom. Kako bolest napreduje, listovi ispod gljivične mreže sve više postaju smeđi prije nego što se potpuno osuše. Ruže i voćke se smatraju posebno ugroženima, iako pepelnica, koja se posebno dobro razvija na sunčevoj svjetlosti, može utjecati i na druge biljne vrste.
Pijesni (Peronosporaceae) izazivaju takozvane gljive jaja (Oomycota). Za razliku od spora askomiceta, spore dotičnih jajnih gljiva prodiru znatno dublje u unutrašnjost biljaka. Osim toga, premaz koji mu je dao ime, a koji je također brašnasto bijel, pojavljuje se prvenstveno na donjoj strani listova u peronospore. Još jedan razlikovni kriterij je da peronospora uspijeva samo kada ima dovoljno vlage, pogotovo jer spore gljivica dospijevaju do pučika samo putem svojevrsnog vodenog filma na vlažnom lišću, kroz koji potom mogu prodrijeti u unutrašnjost biljke. Iako ova vrsta plijesni može zahvatiti i razne biljne vrste, biljke rotkvice i kupusa su posebno ugrožene.
Kada je u pitanju plijesan, bolje je biti siguran nego žaliti
Pošto su i pepelnica i pepelnica veoma zarazne, trebalo bi da preduzmete mere predostrožnosti od samog početka kako biste sprečili pojavu gljivične infekcije. Prije svega, to znači da uzgajate, sijete ili sadite samo što otpornije biljke. Osim toga, trebali biste pažljivo odabrati lokaciju. Što se tiče biljaka koje su posebno osjetljive na pepelnicu, to znači da treba izbjegavati previše osunčane lokacije. Što se tiče peronospore, to znači da lokacija ne smije biti plavljena i da je u idealnom slučaju zaštićena od kiše koliko god je to moguće.
Svako ko vlaži svoju baštu treba, posebno u pogledu plamenjače, osigurati da se barem osjetljive biljke uvijek zalijevaju u zemljinoj vlazi kako same biljke ne bi bile nepotrebno vlažne. U tom kontekstu vrijedi i maksima da je ponekad manje više. To znači da ne treba pretjerivati sa zalivanjem, jer previše vlažno tlo može potaknuti razvoj plamenjače, ne samo zbog tečnosti koja isparava. Osim toga, ako je moguće, zalivanje treba obavljati samo u kasnim jutarnjim i/ili ranim popodnevnim satima, posebno zato što bi visok nivo vlage u kombinaciji sa večernjom ili noćnom hladnoćom nepotrebno podstakao razvoj plijesni.
Takođe je važno izbjegavati monokulture, jer su one već vrlo podložne bolestima. Osim toga, plijesan pronalazi optimalne uslove za napredovanje u monokulturama, što bi moglo dovesti do povećanog stvaranja spora, a time i veće akumulacije spora, što bi zauzvrat predstavljalo znatno povećan rizik za ostatak vrta. Međutim, kada su u pitanju miješani usjevi, mora se voditi računa da se ne sastoje od biljnih vrsta koje su sve osjetljive na određenu vrstu plijesni.
Osim toga, možete pokušati da svoje biljke učinite otpornijima uz pomoć određenih tonika koje ili sami pripremate od onoga što vaša bašta nudi ili koje kupujete gotove od specijalizovanih prodavaca. Postoji i mogućnost tretiranja potencijalno ugroženih biljaka kupljenim ili domaćim repelentima.
Borba protiv plijesni
Ako je, uprkos svim oprezima, biljka zahvaćena peronospore ili pepelnice, prvo treba ukloniti zahvaćeno lišće. Iz predostrožnosti, preporučljivo je ukloniti čak i susjedne listove koji još ne pokazuju nikakve simptome bolesti. U zavisnosti od stepena zaraze plijesni i vrste zahvaćene biljke, čak biste trebali razmisliti o uklanjanju cijele biljke ako ste u nedoumici.
Prije dodirivanja drugih dijelova biljaka ili biljaka općenito, bitno je dobro očistiti ruke ili alate koji se koriste za uklanjanje lišća ili biljaka. Osim toga, uklonjeno lišće ili biljke treba spaliti, zakopati duboko dalje od potencijalno ugroženih biljaka ili čak odložiti sa preostalim otpadom.
Uobičajeno se kaže da lišće možete jednostavno baciti u kompost, jer bi plijesan napredovala samo na živom biljnom materijalu. Međutim, to bi uključivalo preuzimanje nepotrebnog rizika, jer bi se patogene spore i dalje mogle prenijeti vjetrom ili insektima. Bez obzira na to, ne postoji garancija da će patogeni pepelnice zaista istrunuti, tako da barem u teoriji još uvijek postoji rizik da će se pepelnica proširiti po cijeloj bašti u obliku komposta tijekom sljedeće vrtlarske sezone. Međutim, ako i dalje želite kompostirati biljne ostatke, trebali biste ih barem pokriti s nekoliko slojeva baštenskog otpada koji je zajamčeno bez patogena plijesni.
Šta bi trebalo da znate o pepelnici ukratko
Bez sumnje, plijesan može postati velika prijetnja cijeloj bašti. Ako poduzmete ovdje navedene mjere predostrožnosti, rizik od zaraze plijesni ostaje nizak. Čak i ako dođe do izbijanja plijesni, postoji dovoljno kućnih lijekova koji zaista mogu pomoći. Specijalizirani trgovci također imaju visoko efikasne fungicide. U najgorem slučaju, nećete imati izbora nego da se rastanete od biljaka koje volite. Međutim, šansa da ostatak bašte ostane bez plijesni je veoma velika.
- Šteta uzrokovana pepelnicom je bjelkasta prevlaka na lišću nalik na brašno.
- Ovo se uglavnom nalazi na vrhovima listova, na cvjetovima, stabljikama i plodovima.
- Gljive se uglavnom nalaze na krastavcima, jabukama, ogrozda, vinovoj lozi, ružama i ukrasnim biljkama poput floksa.
Pažnja: Pepelnica izgleda drugačije na jagodama i grožđu! Donja strana listova jagode postaje crvena. Gotovo da se ne vidi bijeli premaz na vrhu. Međutim, oni savijaju listove prema gore. To je jasan znak. Slično je i sa listovima grožđa. Kako bolest napreduje, grožđe se otvara.
Prevencija
- Pri kupovini povrća i baštenskog bilja preporučljivo je odabrati otporne sorte.
- Prilikom sadnje, rastojanja sadnje ne bi trebalo da budu preblizu kako bi se smanjio rizik od infekcije.
- Takođe pomaže biljkama ako nađu prostor na otvorenim i sunčanim lokacijama
- Pepelnica prezimi na osipanim listovima i pupoljcima sledeće godine. Zato se listovi moraju brati u jesen.
- Uobičajena zimska rezidba je takođe važna za sprečavanje pepelnice.
Combat
- Ako je prekasno i pojedini izdanci su već zaraženi, treba ih temeljito isjeći.
- Preparati koji sadrže sumpor se prvenstveno koriste za borbu protiv ovoga, npr. B. Baymat ili Saprol. Dostupni su u baštenskim centrima.
- Pogodni kućni lekovi su surutka i mleko, razblaženi vodom. (Mleko 1:9 voda i surutka 1:30 voda). Prskajte ovom mešavinom po obolelim biljkama, idealno dva do tri puta nedeljno.
- Prirodni neprijatelji pepelnice su bubamare i druga mala stvorenja.
Šta bi trebalo da znate o peronospore ukratko
Gljive peronospore prvenstveno napadaju vino, spanać, zelenu salatu, jagode i mnoge druge biljke. Pojavljuju se češće u vlažnom vremenu ili u vlažnoj klimi u staklenicima. Prepoznajete ih po tome što se na vrhu listova pojavljuju svijetle mrlje. Na donjoj strani lista formira se sivkasta prevlaka.
Prevencija
- Prvi prioritet je odabrati otpornu sortu.
- Veliku razdaljinu sadnje takođe treba uzeti u obzir.
- Prilikom zalivanja i zalivanja vodite računa da voda ne pređe preko lišća i da se tu slegne.
- Ovde bi se moglo dobro razviti leglo gljivica. Prekomjerna gnojidba također ima povoljan učinak na zarazu.
Combat
- Preparati bakra se koriste u hemijskoj kontroli. Fungisan, Compo Ortiva i drugi fungicidi protiv plamenjače su takođe dostupni u prodavnicama.
- Najbolje je biljke tretirati sredstvima za jačanje biljaka preventivno i na prvim znacima zaraze.
- Važno je izrezati i uništiti sve dijelove biljke koji su napadnuti na prvi znak! Ne spadaju u kompost!
- Bujoni za jačanje listova i drugi agensi za jačanje biljaka koji se ubrizgavaju su idealni. Možete ga napraviti sami (čorba od koprive) ili kupiti npr. ekstrakt preslice od Deudorffa.
- Efektivni hemijski agensi su Saprol bez gljivica ruža (Celaflor) i Fungisan bez gljivica ruža (Neudorff).
- Organski sprej iz Schachta, prirodno sredstvo za jačanje biljaka, preporučuje se kao biološki sprej.
Savjet urednika
Spore gljivica opstaju i na baštenskim alatima, drvenim stubovima, višegodišnjim podupiračima, lukovima od ruža, ogradama za privatnost, rešetkama i slično, sve napravljeno od organskog materijala. Sve što je došlo u kontakt sa oboljelim biljkama ili dijelovima biljaka mora se očistiti! Antiseptik ili alkohol je idealan za čišćenje. Ovo se preporučuje i za ruke.
